Zasušivanje mliječnih krava

Upravljanje krave tijekom zasušenja

Zdravlje vimena

Otprilike 60 % slučajeva mastitisa u ranoj laktaciji potječe iz razdoblja zasušenja. Zbog toga je postupak zasušenja potrebno provesti pažljivo i sustavno, kako bi se spriječile nove infekcije prije teljenja i istodobno izliječile postojeće.

Tijekom zasušenja postoje dvije kritične faze za zdravlje vimena:

• Prvi tjedan nakon zasušenja

• Tjedan prije teljenja

U prvoj fazi u mliječnom kanalu stvara se keratinski čep, koji je prirodni obrambeni mehanizam vimena. U drugoj fazi, dok se krava priprema za teljenje, taj čep se postupno razgrađuje. Keratinski čep sprječava ulazak bakterija u mliječni kanal.

Sklonost infekcijama najveća je na početku i na kraju razdoblja zasušenja. Osim toga, neke krave uopće ne formiraju keratinski čep.

Količina mlijeka u trenutku zasušenja vrlo je važna jer visoka proizvodnja udvostručuje rizik od novih infekcija nakon zasušenja. Višak mlijeka u vimenu preusmjerava bijele krvne stanice na razgradnju masnoća i staničnih ostataka, umjesto na borbu protiv bakterija. Također, kod krava s visokom proizvodnjom čep se stvara sporije i slabije je kvalitete.

---

Terapija prilikom zasušenja

Intramamarna terapija antibioticima tijekom zasušenja uklanja postojeće infekcije i sprječava nastanak novih u prvim tjednima razdoblja zasušenja. Međutim, učinak antibiotika je vremenski ograničen i ne štiti vime u kasnijim fazama.

Međunarodna istraživanja i studije Lelyja pokazuju da kombinacija antibiotika i unutarnjeg čepa za mliječni kanal (teat sealant) dodatno smanjuje rizik od infekcije. Ovaj proizvod oponaša prirodni keratinski čep i sprječava ulazak bakterija u mliječni kanal.

Kod krava s niskim brojem somatskih stanica (SCC), moguće je koristiti samo unutarnji čep, ali je potrebna iznimna higijena. Nakon teljenja, potrebno je osigurati da je čep u potpunosti uklonjen kako ne bi dospio u sustav mužnje.

Ispravna terapija prilikom zasušenja treba se odrediti u dogovoru s veterinarom i zapisati u Standardni operativni postupak (SOP). Metoda može varirati ovisno o trajanju razdoblja zasušenja, prisutnim uzročnicima mastitisa, uspješnosti liječenja i uvjetima na farmi. Praćenje SCC-a prije i nakon teljenja ključno je za procjenu učinkovitosti i eventualne prilagodbe metode.

---

Smanjenje rizika od infekcija na početku zasušenja

Jedan od ključnih čimbenika uspjeha je količina mlijeka u trenutku zasušenja. Cilj je smanjiti proizvodnju ispod 15 kg. To se postiže smanjenjem količine koncentrirane hrane te davanjem niskoenergetske, visokovlaknaste voluminozne hrane (npr. sijeno, silaža trave).

Mužnju treba naglo prekinuti. Postupno smanjenje (npr. jednom dnevno) povećava rizik od infekcija i usporava formiranje keratinskog čepa.

Terapija zasušenja provodi se nakon posljednje mužnje u čistom i sigurnom okruženju. Bradavice se moraju dezinficirati prije i nakon primjene (teat dipping).

---

Smanjenje rizika od infekcija tijekom cijelog razdoblja zasušenja

• Čista okolina: Dobra higijena i dobra mikroklima sprječavaju razvoj bakterija u ležištima i kontaminaciju vimena.

• Uravnotežena prehrana: Odgovarajući omjer energije, proteina, minerala i vitamina jača imunološki sustav i pomaže u održavanju tjelesne kondicije (BCS 3–3,5).

• Smanjenje stresa: Stres slabi imunološki sustav.

• Udobnost: Udobna ležišta i prostor za kretanje poboljšavaju opće zdravlje i smanjuju rizik od edema vimena.

---

Smanjenje rizika od infekcija tijekom teljenja

• Sprječavanje edema vimena: Edem smanjuje protok krvi i imunološku funkciju te povećava rizik od mastitisa. Glavni uzrok je prevelik unos natrija (Na⁺) i kalija (K⁺) tijekom zasušenja, što također povećava rizik od mliječne groznice (hipokalcemije). Travna hrana često je bogata Na⁺ i K⁺, stoga je važno kontrolirati njihovu količinu i omogućiti redovito kretanje.

• Krave koje prije teljenja puštaju mlijeko: Takve krave treba pomusti, a kolostrum zamrznuti i pohraniti. Mužnja pomaže izbaciti patogene iz mliječnog kanala te smanjuje rizik od masne jetre i ketoze.